čèličiti
čèličiti (koga) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| čeličiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | čeličim |
| 2. | čeličiš |
| 3. | čeliči |
| množina | |
| 1. | čeličimo |
| 2. | čeličite |
| 3. | čeliče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | čeličit ću |
| 2. | čeličit ćeš |
| 3. | čeličit će |
| množina | |
| 1. | čeličit ćemo |
| 2. | čeličit ćete |
| 3. | čeličit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | čeličah |
| 2. | čeličaše |
| 3. | čeličaše |
| množina | |
| 1. | čeličasmo |
| 2. | čeličaste |
| 3. | čeličahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | čeličio sam |
| 2. | čeličio si |
| 3. | čeličio je |
| množina | |
| 1. | čeličili smo |
| 2. | čeličili ste |
| 3. | čeličili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam čeličio |
| 2. | bio si čeličio |
| 3. | bio je čeličio |
| množina | |
| 1. | bili smo čeličili |
| 2. | bili ste čeličili |
| 3. | bili su čeličili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | čeliči |
| množina | |
| 1. | čeličimo |
| 2. | čeličite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| čeličeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| čeličio, čeličila, čeličilo | |
| čeličili, čeličile, čeličila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| čeličen, čeličena, čeličeno | |
| čeličeni, čeličene, čeličena | |
Definicija
| 1. | rij. dosl. odgovarajućim postupkom prevoditi željezo u čelik |
| 2. | pren. činiti otpornim, čvrstim za podnošenje teškoća i svladavanje napora |
Etimologija
✧ vidi čèlik
