ocrnjívati
ocrnjívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. ocẕnjujēm, pril. sad. ocẕnjujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ocrnjivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ocrnjujem |
| 2. | ocrnjuješ |
| 3. | ocrnjuje |
| množina | |
| 1. | ocrnjujemo |
| 2. | ocrnjujete |
| 3. | ocrnjuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ocrnjivat ću |
| 2. | ocrnjivat ćeš |
| 3. | ocrnjivat će |
| množina | |
| 1. | ocrnjivat ćemo |
| 2. | ocrnjivat ćete |
| 3. | ocrnjivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ocrnjivah |
| 2. | ocrnjivaše |
| 3. | ocrnjivaše |
| množina | |
| 1. | ocrnjivasmo |
| 2. | ocrnjivaste |
| 3. | ocrnjivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ocrnjivao sam |
| 2. | ocrnjivao si |
| 3. | ocrnjivao je |
| množina | |
| 1. | ocrnjivali smo |
| 2. | ocrnjivali ste |
| 3. | ocrnjivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ocrnjivao |
| 2. | bio si ocrnjivao |
| 3. | bio je ocrnjivao |
| množina | |
| 1. | bili smo ocrnjivali |
| 2. | bili ste ocrnjivali |
| 3. | bili su ocrnjivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ocrnjuj |
| množina | |
| 1. | ocrnjujmo |
| 2. | ocrnjujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ocrnjujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ocrnjivao, ocrnjivala, ocrnjivalo | |
| ocrnjivali, ocrnjivale, ocrnjivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ocrnjivan, ocrnjivana, ocrnjivano | |
| ocrnjivani, ocrnjivane, ocrnjivana | |
Etimologija
✧ vidi ocŕniti
