ocŕniti
ocŕniti (koga, što) svrš. 〈prez. òcṟnīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. ocŕnio/ocŕnila ž, prid. trp. òcṟnjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ocrniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ocrnim |
| 2. | ocrniš |
| 3. | ocrni |
| množina | |
| 1. | ocrnimo |
| 2. | ocrnite |
| 3. | ocrne |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ocrnit ću |
| 2. | ocrnit ćeš |
| 3. | ocrnit će |
| množina | |
| 1. | ocrnit ćemo |
| 2. | ocrnit ćete |
| 3. | ocrnit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ocrnih |
| 2. | ocrni |
| 3. | ocrni |
| množina | |
| 1. | ocrnismo |
| 2. | ocrniste |
| 3. | ocrniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ocrnio sam |
| 2. | ocrnio si |
| 3. | ocrnio je |
| množina | |
| 1. | ocrnili smo |
| 2. | ocrnili ste |
| 3. | ocrnili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ocrnio |
| 2. | bio si ocrnio |
| 3. | bio je ocrnio |
| množina | |
| 1. | bili smo ocrnili |
| 2. | bili ste ocrnili |
| 3. | bili su ocrnili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ocrni |
| množina | |
| 1. | ocrnimo |
| 2. | ocrnite |
| glagolski prilog prošli | |
| ocrnivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ocrnio, ocrnila, ocrnilo | |
| ocrnili, ocrnile, ocrnila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ocrnjen, ocrnjena, ocrnjeno | |
| ocrnjeni, ocrnjene, ocrnjena | |
Definicija
| 1. | učiniti crnim (npr. zid) |
| 2. | pren. prikazati u lošem svjetlu (osobu, knjigu, članak); oklevetati |
Etimologija
✧ o (b)- + v. crn
