ocjenjívati
ocjenjívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. ocjènjujēm, pril. sad. ocjènjujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ocjenjivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ocjenjujem |
| 2. | ocjenjuješ |
| 3. | ocjenjuje |
| množina | |
| 1. | ocjenjujemo |
| 2. | ocjenjujete |
| 3. | ocjenjuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ocjenjivat ću |
| 2. | ocjenjivat ćeš |
| 3. | ocjenjivat će |
| množina | |
| 1. | ocjenjivat ćemo |
| 2. | ocjenjivat ćete |
| 3. | ocjenjivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ocjenjivah |
| 2. | ocjenjivaše |
| 3. | ocjenjivaše |
| množina | |
| 1. | ocjenjivasmo |
| 2. | ocjenjivaste |
| 3. | ocjenjivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ocjenjivao sam |
| 2. | ocjenjivao si |
| 3. | ocjenjivao je |
| množina | |
| 1. | ocjenjivali smo |
| 2. | ocjenjivali ste |
| 3. | ocjenjivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ocjenjivao |
| 2. | bio si ocjenjivao |
| 3. | bio je ocjenjivao |
| množina | |
| 1. | bili smo ocjenjivali |
| 2. | bili ste ocjenjivali |
| 3. | bili su ocjenjivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ocjenjuj |
| množina | |
| 1. | ocjenjujmo |
| 2. | ocjenjujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ocjenjujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ocjenjivao, ocjenjivala, ocjenjivalo | |
| ocjenjivali, ocjenjivale, ocjenjivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ocjenjivan, ocjenjivana, ocjenjivano | |
| ocjenjivani, ocjenjivane, ocjenjivana | |
Etimologija
✧ vidi ȍcjena
