ocijéniti
ocijéniti (koga, što) svrš. 〈prez. òcijēnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òcijēnjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ocijeniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ocijenim |
| 2. | ocijeniš |
| 3. | ocijeni |
| množina | |
| 1. | ocijenimo |
| 2. | ocijenite |
| 3. | ocijene |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ocijenit ću |
| 2. | ocijenit ćeš |
| 3. | ocijenit će |
| množina | |
| 1. | ocijenit ćemo |
| 2. | ocijenit ćete |
| 3. | ocijenit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ocijenih |
| 2. | ocijeni |
| 3. | ocijeni |
| množina | |
| 1. | ocijenismo |
| 2. | ocijeniste |
| 3. | ocijeniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ocijenio sam |
| 2. | ocijenio si |
| 3. | ocijenio je |
| množina | |
| 1. | ocijenili smo |
| 2. | ocijenili ste |
| 3. | ocijenili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ocijenio |
| 2. | bio si ocijenio |
| 3. | bio je ocijenio |
| množina | |
| 1. | bili smo ocijenili |
| 2. | bili ste ocijenili |
| 3. | bili su ocijenili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ocijeni |
| množina | |
| 1. | ocijenimo |
| 2. | ocijenite |
| glagolski prilog prošli | |
| ocijenivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ocijenio, ocijenila, ocijenilo | |
| ocijenili, ocijenile, ocijenila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ocijenjen, ocijenjena, ocijenjeno | |
| ocijenjeni, ocijenjene, ocijenjena | |
Definicija
| 1. | dati komu ocjenu, napisati komu ocjenu [ocijeniti učenika] |
| 2. | dati mišljenje o komu ili o čemu; procijeniti [ocijeniti situaciju] |
Etimologija
✧ vidi ȍcjena
