očijúkati
očijúkati (s kim) nesvrš. 〈prez. očìjūkām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| očijukati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | očijukam |
| 2. | očijukaš |
| 3. | očijuka |
| množina | |
| 1. | očijukamo |
| 2. | očijukate |
| 3. | očijukaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | očijukat ću |
| 2. | očijukat ćeš |
| 3. | očijukat će |
| množina | |
| 1. | očijukat ćemo |
| 2. | očijukat ćete |
| 3. | očijukat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | očijukah |
| 2. | očijukaše |
| 3. | očijukaše |
| množina | |
| 1. | očijukasmo |
| 2. | očijukaste |
| 3. | očijukahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | očijukao sam |
| 2. | očijukao si |
| 3. | očijukao je |
| množina | |
| 1. | očijukali smo |
| 2. | očijukali ste |
| 3. | očijukali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam očijukao |
| 2. | bio si očijukao |
| 3. | bio je očijukao |
| množina | |
| 1. | bili smo očijukali |
| 2. | bili ste očijukali |
| 3. | bili su očijukali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | očijukaj |
| množina | |
| 1. | očijukajmo |
| 2. | očijukajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| očijukajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| očijukao, očijukala, očijukalo | |
| očijukali, očijukale, očijukala | |
Definicija
| 1. | izmjenjivati poglede simpatije s osobom suprotnog spola |
| 2. | (s kim, s čim) pren. pejor. razg. pokazivati simpatije, šurovati [očijukati s političkim protivnicima] |
Etimologija
✧ vidi ȍko1
