očitávati
očitávati (što) nesvrš. 〈prez. očìtāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| očitavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | očitavam |
| 2. | očitavaš |
| 3. | očitava |
| množina | |
| 1. | očitavamo |
| 2. | očitavate |
| 3. | očitavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | očitavat ću |
| 2. | očitavat ćeš |
| 3. | očitavat će |
| množina | |
| 1. | očitavat ćemo |
| 2. | očitavat ćete |
| 3. | očitavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | očitavah |
| 2. | očitavaše |
| 3. | očitavaše |
| množina | |
| 1. | očitavasmo |
| 2. | očitavaste |
| 3. | očitavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | očitavao sam |
| 2. | očitavao si |
| 3. | očitavao je |
| množina | |
| 1. | očitavali smo |
| 2. | očitavali ste |
| 3. | očitavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam očitavao |
| 2. | bio si očitavao |
| 3. | bio je očitavao |
| množina | |
| 1. | bili smo očitavali |
| 2. | bili ste očitavali |
| 3. | bili su očitavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | očitavaj |
| množina | |
| 1. | očitavajmo |
| 2. | očitavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| očitavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| očitavao, očitavala, očitavalo | |
| očitavali, očitavale, očitavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| očitavan, očitavana, očitavano | |
| očitavani, očitavane, očitavana | |
Etimologija
✧ vidi očìtati
