očìtati
očìtati (što, komu) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȍčitān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| očitati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | očitam |
| 2. | očitaš |
| 3. | očita |
| množina | |
| 1. | očitamo |
| 2. | očitate |
| 3. | očitaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | očitat ću |
| 2. | očitat ćeš |
| 3. | očitat će |
| množina | |
| 1. | očitat ćemo |
| 2. | očitat ćete |
| 3. | očitat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | očitah |
| 2. | očita |
| 3. | očita |
| množina | |
| 1. | očitasmo |
| 2. | očitaste |
| 3. | očitaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | očitao sam |
| 2. | očitao si |
| 3. | očitao je |
| množina | |
| 1. | očitali smo |
| 2. | očitali ste |
| 3. | očitali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam očitao |
| 2. | bio si očitao |
| 3. | bio je očitao |
| množina | |
| 1. | bili smo očitali |
| 2. | bili ste očitali |
| 3. | bili su očitali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | očitaj |
| množina | |
| 1. | očitajmo |
| 2. | očitajte |
| glagolski prilog prošli | |
| očitavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| očitao, očitala, očitalo | |
| očitali, očitale, očitala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| očitan, očitana, očitano | |
| očitani, očitane, očitana | |
Definicija
| 1. | v. odčitati |
| 2. | izreći, izgovoriti kao s pisanog predloška |
Frazeologija
⃟ očitati bukvicu (lekciju) izreći kome oštre ocjene o radu, ponašanju i sl.; ukoriti
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. čitati
