obùhvaćati
obùhvaćati (koga, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obuhvaćati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obuhvaćam |
| 2. | obuhvaćaš |
| 3. | obuhvaća |
| množina | |
| 1. | obuhvaćamo |
| 2. | obuhvaćate |
| 3. | obuhvaćaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obuhvaćat ću |
| 2. | obuhvaćat ćeš |
| 3. | obuhvaćat će |
| množina | |
| 1. | obuhvaćat ćemo |
| 2. | obuhvaćat ćete |
| 3. | obuhvaćat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | obuhvaćah |
| 2. | obuhvaćaše |
| 3. | obuhvaćaše |
| množina | |
| 1. | obuhvaćasmo |
| 2. | obuhvaćaste |
| 3. | obuhvaćahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obuhvaćao sam |
| 2. | obuhvaćao si |
| 3. | obuhvaćao je |
| množina | |
| 1. | obuhvaćali smo |
| 2. | obuhvaćali ste |
| 3. | obuhvaćali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obuhvaćao |
| 2. | bio si obuhvaćao |
| 3. | bio je obuhvaćao |
| množina | |
| 1. | bili smo obuhvaćali |
| 2. | bili ste obuhvaćali |
| 3. | bili su obuhvaćali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obuhvaćaj |
| množina | |
| 1. | obuhvaćajmo |
| 2. | obuhvaćajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| obuhvaćajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obuhvaćao, obuhvaćala, obuhvaćalo | |
| obuhvaćali, obuhvaćale, obuhvaćala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obuhvaćan, obuhvaćana, obuhvaćano | |
| obuhvaćani, obuhvaćane, obuhvaćana | |
Etimologija
✧ vidi obùhvatiti
