odmágati
odmágati (komu, čemu) nesvrš. 〈prez. òdmāžēm, imp. odmáži, pril. sad. -ážūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odmagati | |
prezent | |
jednina | |
1. | odmažem |
2. | odmažeš |
3. | odmaže |
množina | |
1. | odmažemo |
2. | odmažete |
3. | odmažu |
futur | |
jednina | |
1. | odmagat ću |
2. | odmagat ćeš |
3. | odmagat će |
množina | |
1. | odmagat ćemo |
2. | odmagat ćete |
3. | odmagat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | odmagah |
2. | odmagaše |
3. | odmagaše |
množina | |
1. | odmagasmo |
2. | odmagaste |
3. | odmagahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | odmagao sam |
2. | odmagao si |
3. | odmagao je |
množina | |
1. | odmagali smo |
2. | odmagali ste |
3. | odmagali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odmagao |
2. | bio si odmagao |
3. | bio je odmagao |
množina | |
1. | bili smo odmagali |
2. | bili ste odmagali |
3. | bili su odmagali |
imperativ | |
jednina | |
2. | odmaži |
množina | |
1. | odmažimo |
2. | odmažite |
glagolski prilog sadašnji | |
odmažući | |
glagolski pridjev aktivni | |
odmagao, odmagala, odmagalo | |
odmagali, odmagale, odmagala |