odlučívati
odlučívati (što) nesvrš. 〈prez. odlùčujēm, imp. odlùčūj, pril. sad. odlùčujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odlučivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odlučujem |
| 2. | odlučuješ |
| 3. | odlučuje |
| množina | |
| 1. | odlučujemo |
| 2. | odlučujete |
| 3. | odlučuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odlučivat ću |
| 2. | odlučivat ćeš |
| 3. | odlučivat će |
| množina | |
| 1. | odlučivat ćemo |
| 2. | odlučivat ćete |
| 3. | odlučivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | odlučivah |
| 2. | odlučivaše |
| 3. | odlučivaše |
| množina | |
| 1. | odlučivasmo |
| 2. | odlučivaste |
| 3. | odlučivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odlučivao sam |
| 2. | odlučivao si |
| 3. | odlučivao je |
| množina | |
| 1. | odlučivali smo |
| 2. | odlučivali ste |
| 3. | odlučivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odlučivao |
| 2. | bio si odlučivao |
| 3. | bio je odlučivao |
| množina | |
| 1. | bili smo odlučivali |
| 2. | bili ste odlučivali |
| 3. | bili su odlučivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odlučuj |
| množina | |
| 1. | odlučujmo |
| 2. | odlučujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| odlučujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odlučivao, odlučivala, odlučivalo | |
| odlučivali, odlučivale, odlučivala | |
Etimologija
✧ vidi odlúčiti
