odlúčiti
odlúčiti (se) svrš. 〈prez. òdlūčīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òdlūčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odlučiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odlučim |
| 2. | odlučiš |
| 3. | odluči |
| množina | |
| 1. | odlučimo |
| 2. | odlučite |
| 3. | odluče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odlučit ću |
| 2. | odlučit ćeš |
| 3. | odlučit će |
| množina | |
| 1. | odlučit ćemo |
| 2. | odlučit ćete |
| 3. | odlučit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odlučih |
| 2. | odluči |
| 3. | odluči |
| množina | |
| 1. | odlučismo |
| 2. | odlučiste |
| 3. | odlučiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odlučio sam |
| 2. | odlučio si |
| 3. | odlučio je |
| množina | |
| 1. | odlučili smo |
| 2. | odlučili ste |
| 3. | odlučili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odlučio |
| 2. | bio si odlučio |
| 3. | bio je odlučio |
| množina | |
| 1. | bili smo odlučili |
| 2. | bili ste odlučili |
| 3. | bili su odlučili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odluči |
| množina | |
| 1. | odlučimo |
| 2. | odlučite |
| glagolski prilog prošli | |
| odlučivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odlučio, odlučila, odlučilo | |
| odlučili, odlučile, odlučila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| odlučen, odlučena, odlučeno | |
| odlučeni, odlučene, odlučena | |
Definicija
| 1. | (što) donijeti odluku, donijeti presudu, odrediti konačni ishod čega [odlučivale su minute] |
| 2. | (se) opredijeliti se, riješiti se [nije se mogao odlučiti] |
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. lučiti
