òlabaviti
òlabaviti (što) svrš. 〈prez. òlabavīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òlabavljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
olabaviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | olabavim |
2. | olabaviš |
3. | olabavi |
množina | |
1. | olabavimo |
2. | olabavite |
3. | olabave |
futur | |
jednina | |
1. | olabavit ću |
2. | olabavit ćeš |
3. | olabavit će |
množina | |
1. | olabavit ćemo |
2. | olabavit ćete |
3. | olabavit će |
aorist | |
jednina | |
1. | olabavih |
2. | olabavi |
3. | olabavi |
množina | |
1. | olabavismo |
2. | olabaviste |
3. | olabaviše |
perfekt | |
jednina | |
1. | olabavio sam |
2. | olabavio si |
3. | olabavio je |
množina | |
1. | olabavili smo |
2. | olabavili ste |
3. | olabavili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam olabavio |
2. | bio si olabavio |
3. | bio je olabavio |
množina | |
1. | bili smo olabavili |
2. | bili ste olabavili |
3. | bili su olabavili |
imperativ | |
jednina | |
2. | olabavi |
množina | |
1. | olabavimo |
2. | olabavite |
glagolski prilog prošli | |
olabavivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
olabavio, olabavila, olabavilo | |
olabavili, olabavile, olabavila | |
glagolski pridjev pasivni | |
olabavljen, olabavljena, olabavljeno | |
olabavljeni, olabavljene, olabavljena |