lȁbaviti
lȁbaviti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -vēći, gl. im. -vljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| labaviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | labavim |
| 2. | labaviš |
| 3. | labavi |
| množina | |
| 1. | labavimo |
| 2. | labavite |
| 3. | labave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | labavit ću |
| 2. | labavit ćeš |
| 3. | labavit će |
| množina | |
| 1. | labavit ćemo |
| 2. | labavit ćete |
| 3. | labavit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | labavljah |
| 2. | labavljaše |
| 3. | labavljaše |
| množina | |
| 1. | labavljasmo |
| 2. | labavljaste |
| 3. | labavljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | labavio sam |
| 2. | labavio si |
| 3. | labavio je |
| množina | |
| 1. | labavili smo |
| 2. | labavili ste |
| 3. | labavili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam labavio |
| 2. | bio si labavio |
| 3. | bio je labavio |
| množina | |
| 1. | bili smo labavili |
| 2. | bili ste labavili |
| 3. | bili su labavili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | labavi |
| množina | |
| 1. | labavimo |
| 2. | labavite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| labaveći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| labavio, labavila, labavilo | |
| labavili, labavile, labavila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| labavljen, labavljena, labavljeno | |
| labavljeni, labavljene, labavljena | |
Definicija
postajati labav ili labaviji
Etimologija
✧ vidi lȁbav
