òdvūći
òdvūći (se) svrš. 〈prez. odvúčem (se), pril. pr. odvúkāvši (se), imp. odvúci (se), aor. odvúkoh (se), prid. rad. òdvūkao (se), prid. trp. odvùčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odvući | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odvučem |
| 2. | odvučeš |
| 3. | odvuče |
| množina | |
| 1. | odvučemo |
| 2. | odvučete |
| 3. | odvuku |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odvući ću |
| 2. | odvući ćeš |
| 3. | odvući će |
| množina | |
| 1. | odvući ćemo |
| 2. | odvući ćete |
| 3. | odvući će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odvukoh |
| 2. | odvuče |
| 3. | odvuče |
| množina | |
| 1. | odvukosmo |
| 2. | odvukoste |
| 3. | odvukoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odvukao sam |
| 2. | odvukao si |
| 3. | odvukao je |
| množina | |
| 1. | odvukli smo |
| 2. | odvukli ste |
| 3. | odvukli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odvukao |
| 2. | bio si odvukao |
| 3. | bio je odvukao |
| množina | |
| 1. | bili smo odvukli |
| 2. | bili ste odvukli |
| 3. | bili su odvukli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odvuci |
| množina | |
| 1. | odvucimo |
| 2. | odvucite |
| glagolski prilog prošli | |
| odvukavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odvukao, odvukla, odvuklo | |
| odvukli, odvukle, odvukla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| odvučen, odvučena, odvučeno | |
| odvučeni, odvučene, odvučena | |
Definicija
| 1. | v. odvlačiti |
| 2. | (se) teškim korakom, polagano otići s nekog ili do nekog mjesta (zbog umora, pijanstva i sl.) [odvući se u krevet] |
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. vući
