Hrvatski jezični portal

odùprijēti se

odùprijēti se svrš.prez. òduprēm se, pril. pr. -ēvši se, prid. rad. ȍduprō se〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
oduprijeti
 
prezent
jednina
1. oduprem
2. odupreš
3. odupre
množina
1. odupremo
2. oduprete
3. odupru
 
futur
jednina
1. oduprijet ću
2. oduprijet ćeš
3. oduprijet će
množina
1. oduprijet ćemo
2. oduprijet ćete
3. oduprijet će
 
aorist
jednina
1. oduprijeh
2. oduprije
3. oduprije
množina
1. oduprijesmo
2. oduprijeste
3. odupriješe
 
perfekt
jednina
1. odupro sam
2. odupro si
3. odupro je
množina
1. oduprli smo
2. oduprli ste
3. oduprli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam odupro
2. bio si odupro
3. bio je odupro
množina
1. bili smo oduprli
2. bili ste oduprli
3. bili su oduprli
 
imperativ
jednina
2. odupri
množina
1. oduprimo
2. oduprite
 
glagolski prilog prošli
oduprijevši
 
glagolski pridjev aktivni
odupro, oduprla, oduprlo
oduprli, oduprle, oduprla
Definicija
1. (o što) osloniti se dijelom tijela na što tvrdo i čvrsto
2. (čemu) a. pružiti otpor b. usprotiviti se
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. uprijeti