odùprijēti se
odùprijēti se svrš. 〈prez. òduprēm se, pril. pr. -ēvši se, prid. rad. ȍduprō se〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
oduprijeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | oduprem |
2. | odupreš |
3. | odupre |
množina | |
1. | odupremo |
2. | oduprete |
3. | odupru |
futur | |
jednina | |
1. | oduprijet ću |
2. | oduprijet ćeš |
3. | oduprijet će |
množina | |
1. | oduprijet ćemo |
2. | oduprijet ćete |
3. | oduprijet će |
aorist | |
jednina | |
1. | oduprijeh |
2. | oduprije |
3. | oduprije |
množina | |
1. | oduprijesmo |
2. | oduprijeste |
3. | odupriješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | odupro sam |
2. | odupro si |
3. | odupro je |
množina | |
1. | oduprli smo |
2. | oduprli ste |
3. | oduprli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odupro |
2. | bio si odupro |
3. | bio je odupro |
množina | |
1. | bili smo oduprli |
2. | bili ste oduprli |
3. | bili su oduprli |
imperativ | |
jednina | |
2. | odupri |
množina | |
1. | oduprimo |
2. | oduprite |
glagolski prilog prošli | |
oduprijevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
odupro, oduprla, oduprlo | |
oduprli, oduprle, oduprla |
1. | (o što) osloniti se dijelom tijela na što tvrdo i čvrsto |
2. | (čemu) a. pružiti otpor b. usprotiviti se |