ogrijéšiti se
ogrijéšiti se svrš. 〈prez. ògrijēšīm se, pril. pr. -īvši se, prid. rad. ogrijéšio se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ogriješiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ogriješim |
| 2. | ogriješiš |
| 3. | ogriješi |
| množina | |
| 1. | ogriješimo |
| 2. | ogriješite |
| 3. | ogriješe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ogriješit ću |
| 2. | ogriješit ćeš |
| 3. | ogriješit će |
| množina | |
| 1. | ogriješit ćemo |
| 2. | ogriješit ćete |
| 3. | ogriješit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ogriješih |
| 2. | ogriješi |
| 3. | ogriješi |
| množina | |
| 1. | ogriješismo |
| 2. | ogriješiste |
| 3. | ogriješiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ogriješio sam |
| 2. | ogriješio si |
| 3. | ogriješio je |
| množina | |
| 1. | ogriješili smo |
| 2. | ogriješili ste |
| 3. | ogriješili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ogriješio |
| 2. | bio si ogriješio |
| 3. | bio je ogriješio |
| množina | |
| 1. | bili smo ogriješili |
| 2. | bili ste ogriješili |
| 3. | bili su ogriješili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ogriješi |
| množina | |
| 1. | ogriješimo |
| 2. | ogriješite |
| glagolski prilog prošli | |
| ogriješivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ogriješio, ogriješila, ogriješilo | |
| ogriješili, ogriješile, ogriješila | |
Definicija
| 1. | () počiniti grijeh |
| 2. | (o koga, o što) učiniti kome krivo, nepravdu, nažao |
Frazeologija
⃟ ogriješiti se o zakon prekršiti zakon
