òkajati
òkajati (što) svrš. 〈prez. -ēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. òkajān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| okajati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | okajem |
| 2. | okaješ |
| 3. | okaje |
| množina | |
| 1. | okajemo |
| 2. | okajete |
| 3. | okaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | okajat ću |
| 2. | okajat ćeš |
| 3. | okajat će |
| množina | |
| 1. | okajat ćemo |
| 2. | okajat ćete |
| 3. | okajat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | okajah |
| 2. | okaja |
| 3. | okaja |
| množina | |
| 1. | okajasmo |
| 2. | okajaste |
| 3. | okajaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | okajao sam |
| 2. | okajao si |
| 3. | okajao je |
| množina | |
| 1. | okajali smo |
| 2. | okajali ste |
| 3. | okajali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam okajao |
| 2. | bio si okajao |
| 3. | bio je okajao |
| množina | |
| 1. | bili smo okajali |
| 2. | bili ste okajali |
| 3. | bili su okajali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | okaj |
| množina | |
| 1. | okajmo |
| 2. | okajte |
| glagolski prilog prošli | |
| okajavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| okajao, okajala, okajalo | |
| okajali, okajale, okajala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| okajan, okajana, okajano | |
| okajani, okajane, okajana | |
Definicija
odužiti grijeh kajanjem, ispaštanjem ili nedaćama platiti svoju nesmotrenost, loš postupak i sl.
Etimologija
✧ o (b)- + v. kajati se
