ojačávati
ojačávati (koga, što, ) nesvrš. 〈prez. ojàčāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ojačavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ojačavam |
| 2. | ojačavaš |
| 3. | ojačava |
| množina | |
| 1. | ojačavamo |
| 2. | ojačavate |
| 3. | ojačavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ojačavat ću |
| 2. | ojačavat ćeš |
| 3. | ojačavat će |
| množina | |
| 1. | ojačavat ćemo |
| 2. | ojačavat ćete |
| 3. | ojačavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ojačavah |
| 2. | ojačavaše |
| 3. | ojačavaše |
| množina | |
| 1. | ojačavasmo |
| 2. | ojačavaste |
| 3. | ojačavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ojačavao sam |
| 2. | ojačavao si |
| 3. | ojačavao je |
| množina | |
| 1. | ojačavali smo |
| 2. | ojačavali ste |
| 3. | ojačavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ojačavao |
| 2. | bio si ojačavao |
| 3. | bio je ojačavao |
| množina | |
| 1. | bili smo ojačavali |
| 2. | bili ste ojačavali |
| 3. | bili su ojačavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ojačavaj |
| množina | |
| 1. | ojačavajmo |
| 2. | ojačavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ojačavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ojačavao, ojačavala, ojačavalo | |
| ojačavali, ojačavale, ojačavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ojačavan, ojačavana, ojačavano | |
| ojačavani, ojačavane, ojačavana | |
Etimologija
✧ vidi ojàčati
