ojàčati
ojàčati (, se, što) svrš. 〈prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. ȍjačān, gl. im. ojačánje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ojačati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ojačam |
2. | ojačaš |
3. | ojača |
množina | |
1. | ojačamo |
2. | ojačate |
3. | ojačaju |
futur | |
jednina | |
1. | ojačat ću |
2. | ojačat ćeš |
3. | ojačat će |
množina | |
1. | ojačat ćemo |
2. | ojačat ćete |
3. | ojačat će |
aorist | |
jednina | |
1. | ojačah |
2. | ojača |
3. | ojača |
množina | |
1. | ojačasmo |
2. | ojačaste |
3. | ojačaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ojačao sam |
2. | ojačao si |
3. | ojačao je |
množina | |
1. | ojačali smo |
2. | ojačali ste |
3. | ojačali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ojačao |
2. | bio si ojačao |
3. | bio je ojačao |
množina | |
1. | bili smo ojačali |
2. | bili ste ojačali |
3. | bili su ojačali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ojačaj |
množina | |
1. | ojačajmo |
2. | ojačajte |
glagolski prilog prošli | |
ojačavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ojačao, ojačala, ojačalo | |
ojačali, ojačale, ojačala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ojačan, ojačana, ojačano | |
ojačani, ojačane, ojačana |
1. | (, se) postati jači pravilnom ishranom, ispravnim životom, uzimanjem lijekova itd. |
2. | (što) učiniti da što postane otpornije na udarac, oštećenje i sl. dodavanjem slojeva, lijepljenjem dodataka itd. [ojačati konstrukciju; ojačati dno ili strane kovčega (da se ne razvali)] |