Hrvatski jezični portal

ojàčati

ojàčati (, se, što) svrš.prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. ȍjačān, gl. im. ojačánje〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
ojačati
 
prezent
jednina
1. ojačam
2. ojačaš
3. ojača
množina
1. ojačamo
2. ojačate
3. ojačaju
 
futur
jednina
1. ojačat ću
2. ojačat ćeš
3. ojačat će
množina
1. ojačat ćemo
2. ojačat ćete
3. ojačat će
 
aorist
jednina
1. ojačah
2. ojača
3. ojača
množina
1. ojačasmo
2. ojačaste
3. ojačaše
 
perfekt
jednina
1. ojačao sam
2. ojačao si
3. ojačao je
množina
1. ojačali smo
2. ojačali ste
3. ojačali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam ojačao
2. bio si ojačao
3. bio je ojačao
množina
1. bili smo ojačali
2. bili ste ojačali
3. bili su ojačali
 
imperativ
jednina
2. ojačaj
množina
1. ojačajmo
2. ojačajte
 
glagolski prilog prošli
ojačavši
 
glagolski pridjev aktivni
ojačao, ojačala, ojačalo
ojačali, ojačale, ojačala
 
glagolski pridjev pasivni
ojačan, ojačana, ojačano
ojačani, ojačane, ojačana
Definicija
1. (, se) postati jači pravilnom ishranom, ispravnim životom, uzimanjem lijekova itd.
2. (što) učiniti da što postane otpornije na udarac, oštećenje i sl. dodavanjem slojeva, lijepljenjem dodataka itd. [ojačati konstrukciju; ojačati dno ili strane kovčega (da se ne razvali)]
Etimologija
✧ o (b)- + v. jak, jačati