ohrabrívati
ohrabrívati (koga, se) nesvrš. 〈prez. ohràbrujēm (se), pril. sad. ohràbrujūći (se), gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ohrabrivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ohrabrujem |
2. | ohrabruješ |
3. | ohrabruje |
množina | |
1. | ohrabrujemo |
2. | ohrabrujete |
3. | ohrabruju |
futur | |
jednina | |
1. | ohrabrivat ću |
2. | ohrabrivat ćeš |
3. | ohrabrivat će |
množina | |
1. | ohrabrivat ćemo |
2. | ohrabrivat ćete |
3. | ohrabrivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ohrabrivah |
2. | ohrabrivaše |
3. | ohrabrivaše |
množina | |
1. | ohrabrivasmo |
2. | ohrabrivaste |
3. | ohrabrivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ohrabrivao sam |
2. | ohrabrivao si |
3. | ohrabrivao je |
množina | |
1. | ohrabrivali smo |
2. | ohrabrivali ste |
3. | ohrabrivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ohrabrivao |
2. | bio si ohrabrivao |
3. | bio je ohrabrivao |
množina | |
1. | bili smo ohrabrivali |
2. | bili ste ohrabrivali |
3. | bili su ohrabrivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ohrabruj |
množina | |
1. | ohrabrujmo |
2. | ohrabrujte |
glagolski prilog sadašnji | |
ohrabrujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ohrabrivao, ohrabrivala, ohrabrivalo | |
ohrabrivali, ohrabrivale, ohrabrivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ohrabrivan, ohrabrivana, ohrabrivano | |
ohrabrivani, ohrabrivane, ohrabrivana |