ohrábriti
ohrábriti (se) svrš. 〈prez. òhrābrīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òhrābren, gl. im. ohrabrénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ohrabriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ohrabrim |
2. | ohrabriš |
3. | ohrabri |
množina | |
1. | ohrabrimo |
2. | ohrabrite |
3. | ohrabre |
futur | |
jednina | |
1. | ohrabrit ću |
2. | ohrabrit ćeš |
3. | ohrabrit će |
množina | |
1. | ohrabrit ćemo |
2. | ohrabrit ćete |
3. | ohrabrit će |
aorist | |
jednina | |
1. | ohrabrih |
2. | ohrabri |
3. | ohrabri |
množina | |
1. | ohrabrismo |
2. | ohrabriste |
3. | ohrabriše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ohrabrio sam |
2. | ohrabrio si |
3. | ohrabrio je |
množina | |
1. | ohrabrili smo |
2. | ohrabrili ste |
3. | ohrabrili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ohrabrio |
2. | bio si ohrabrio |
3. | bio je ohrabrio |
množina | |
1. | bili smo ohrabrili |
2. | bili ste ohrabrili |
3. | bili su ohrabrili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ohrabri |
množina | |
1. | ohrabrimo |
2. | ohrabrite |
glagolski prilog prošli | |
ohrabrivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ohrabrio, ohrabrila, ohrabrilo | |
ohrabrili, ohrabrile, ohrabrila | |
glagolski pridjev pasivni | |
ohrabren, ohrabrena, ohrabreno | |
ohrabreni, ohrabrene, ohrabrena |
1. | učiniti koga hrabrijim |
2. | pomoći komu riječima ili primjerom u savladavanju teškoća |
3. | (se) postati hrabrijim, osmjeliti se, steći samopouzdanje |