òkruniti
òkruniti (koga) svrš. 〈prez. òkrunīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òkrunjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| okruniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | okrunim |
| 2. | okruniš |
| 3. | okruni |
| množina | |
| 1. | okrunimo |
| 2. | okrunite |
| 3. | okrune |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | okrunit ću |
| 2. | okrunit ćeš |
| 3. | okrunit će |
| množina | |
| 1. | okrunit ćemo |
| 2. | okrunit ćete |
| 3. | okrunit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | okrunih |
| 2. | okruni |
| 3. | okruni |
| množina | |
| 1. | okrunismo |
| 2. | okruniste |
| 3. | okruniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | okrunio sam |
| 2. | okrunio si |
| 3. | okrunio je |
| množina | |
| 1. | okrunili smo |
| 2. | okrunili ste |
| 3. | okrunili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam okrunio |
| 2. | bio si okrunio |
| 3. | bio je okrunio |
| množina | |
| 1. | bili smo okrunili |
| 2. | bili ste okrunili |
| 3. | bili su okrunili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | okruni |
| množina | |
| 1. | okrunimo |
| 2. | okrunite |
| glagolski prilog prošli | |
| okrunivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| okrunio, okrunila, okrunilo | |
| okrunili, okrunile, okrunila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| okrunjen, okrunjena, okrunjeno | |
| okrunjeni, okrunjene, okrunjena | |
Definicija
| 1. | a. staviti krunu na čiju glavu b. uvesti u čast kralja, cara ili drugog krunjenog vladara |
| 2. | pren. (+ potenc.) ukrasiti ili biti ukrašen čime na glavi (ptice perjem itd.) |
| 3. | dovesti (napore, htijenja) do konačnog (velikog) uspjeha [okruniti napore] |
Frazeologija
⃟ okruniti uspjehom postići da dugotrajan ili velik napor završi uspješno
