krúniti
krúniti (što) nesvrš. 〈prez. krẉnīm, pril. sad. -nēći, gl. im. krúnjēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
kruniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | krunim |
2. | kruniš |
3. | kruni |
množina | |
1. | krunimo |
2. | krunite |
3. | krune |
futur | |
jednina | |
1. | krunit ću |
2. | krunit ćeš |
3. | krunit će |
množina | |
1. | krunit ćemo |
2. | krunit ćete |
3. | krunit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | krunjah |
2. | krunjaše |
3. | krunjaše |
množina | |
1. | krunjasmo |
2. | krunjaste |
3. | krunjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | krunio sam |
2. | krunio si |
3. | krunio je |
množina | |
1. | krunili smo |
2. | krunili ste |
3. | krunili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam krunio |
2. | bio si krunio |
3. | bio je krunio |
množina | |
1. | bili smo krunili |
2. | bili ste krunili |
3. | bili su krunili |
imperativ | |
jednina | |
2. | kruni |
množina | |
1. | krunimo |
2. | krunite |
glagolski prilog sadašnji | |
kruneći | |
glagolski pridjev aktivni | |
krunio, krunila, krunilo | |
krunili, krunile, krunila | |
glagolski pridjev pasivni | |
krunjen, krunjena, krunjeno | |
krunjeni, krunjene, krunjena |
1. | skidati zrnje s klipa; runiti |
2. | meton. odijeliti od cjeline tako što se mrvi ili kruni kao zrnje |