òpsjesti
òpsjesti svrš. 〈prez. òpsjednēm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. òpsjednūt〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
opsjesti | |
prezent | |
jednina | |
1. | opsjednem |
2. | opsjedneš |
3. | opsjedne |
množina | |
1. | opsjednemo |
2. | opsjednete |
3. | opsjednu |
futur | |
jednina | |
1. | opsjest ću |
2. | opsjest ćeš |
3. | opsjest će |
množina | |
1. | opsjest ćemo |
2. | opsjest ćete |
3. | opsjest će |
aorist | |
jednina | |
1. | opsjedoh |
2. | opsjede |
3. | opsjede |
množina | |
1. | opsjedosmo |
2. | opsjedoste |
3. | opsjedoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | opsjeo sam |
2. | opsjeo si |
3. | opsjeo je |
množina | |
1. | opsjeli smo |
2. | opsjeli ste |
3. | opsjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam opsjeo |
2. | bio si opsjeo |
3. | bio je opsjeo |
množina | |
1. | bili smo opsjeli |
2. | bili ste opsjeli |
3. | bili su opsjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | opsjedni |
množina | |
1. | opsjednimo |
2. | opsjednite |
glagolski prilog prošli | |
opsjevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
opsjeo, opsjela, opsjelo | |
opsjeli, opsjele, opsjela | |
glagolski pridjev pasivni | |
opsjednut, opsjednuta, opsjednuto | |
opsjednuti, opsjednute, opsjednuta |