opsjédati
opsjédati (koga, što) nesvrš. 〈prez. òpsjēdām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
opsjedati | |
prezent | |
jednina | |
1. | opsjedam |
2. | opsjedaš |
3. | opsjeda |
množina | |
1. | opsjedamo |
2. | opsjedate |
3. | opsjedaju |
futur | |
jednina | |
1. | opsjedat ću |
2. | opsjedat ćeš |
3. | opsjedat će |
množina | |
1. | opsjedat ćemo |
2. | opsjedat ćete |
3. | opsjedat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | opsjedah |
2. | opsjedaše |
3. | opsjedaše |
množina | |
1. | opsjedasmo |
2. | opsjedaste |
3. | opsjedahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | opsjedao sam |
2. | opsjedao si |
3. | opsjedao je |
množina | |
1. | opsjedali smo |
2. | opsjedali ste |
3. | opsjedali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam opsjedao |
2. | bio si opsjedao |
3. | bio je opsjedao |
množina | |
1. | bili smo opsjedali |
2. | bili ste opsjedali |
3. | bili su opsjedali |
imperativ | |
jednina | |
2. | opsjedaj |
množina | |
1. | opsjedajmo |
2. | opsjedajte |
glagolski prilog sadašnji | |
opsjedajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
opsjedao, opsjedala, opsjedalo | |
opsjedali, opsjedale, opsjedala | |
glagolski pridjev pasivni | |
opsjedan, opsjedana, opsjedano | |
opsjedani, opsjedane, opsjedana |
1. | vršiti opsadu [opsjedati dvorac] |
2. | pren. razg. dosađivati komu molbama, pitanjima i sl. |