opterećívati
opterećívati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. opterèćujēm (se), pril. sad. opterèćujūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| opterećivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | opterećujem |
| 2. | opterećuješ |
| 3. | opterećuje |
| množina | |
| 1. | opterećujemo |
| 2. | opterećujete |
| 3. | opterećuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | opterećivat ću |
| 2. | opterećivat ćeš |
| 3. | opterećivat će |
| množina | |
| 1. | opterećivat ćemo |
| 2. | opterećivat ćete |
| 3. | opterećivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | opterećivah |
| 2. | opterećivaše |
| 3. | opterećivaše |
| množina | |
| 1. | opterećivasmo |
| 2. | opterećivaste |
| 3. | opterećivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | opterećivao sam |
| 2. | opterećivao si |
| 3. | opterećivao je |
| množina | |
| 1. | opterećivali smo |
| 2. | opterećivali ste |
| 3. | opterećivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam opterećivao |
| 2. | bio si opterećivao |
| 3. | bio je opterećivao |
| množina | |
| 1. | bili smo opterećivali |
| 2. | bili ste opterećivali |
| 3. | bili su opterećivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | opterećuj |
| množina | |
| 1. | opterećujmo |
| 2. | opterećujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| opterećujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| opterećivao, opterećivala, opterećivalo | |
| opterećivali, opterećivale, opterećivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| opterećivan, opterećivana, opterećivano | |
| opterećivani, opterećivane, opterećivana | |
Etimologija
✧ vidi optèretiti
