optèretiti
optèretiti (se) svrš. 〈prez. optèretīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. optèrećen, gl. im. opterećénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
opteretiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | opteretim |
2. | opteretiš |
3. | optereti |
množina | |
1. | opteretimo |
2. | opteretite |
3. | opterete |
futur | |
jednina | |
1. | opteretit ću |
2. | opteretit ćeš |
3. | opteretit će |
množina | |
1. | opteretit ćemo |
2. | opteretit ćete |
3. | opteretit će |
aorist | |
jednina | |
1. | opteretih |
2. | optereti |
3. | optereti |
množina | |
1. | opteretismo |
2. | opteretiste |
3. | opteretiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | opteretio sam |
2. | opteretio si |
3. | opteretio je |
množina | |
1. | opteretili smo |
2. | opteretili ste |
3. | opteretili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam opteretio |
2. | bio si opteretio |
3. | bio je opteretio |
množina | |
1. | bili smo opteretili |
2. | bili ste opteretili |
3. | bili su opteretili |
imperativ | |
jednina | |
2. | optereti |
množina | |
1. | opteretimo |
2. | opteretite |
glagolski prilog prošli | |
opteretivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
opteretio, opteretila, opteretilo | |
opteretili, opteretile, opteretila | |
glagolski pridjev pasivni | |
opterećen, opterećena, opterećeno | |
opterećeni, opterećene, opterećena |
1. | (što) a. staviti teret na što s nekom namjerom (npr. da se što ispravi, zalijepi itd.) b. djelovati silom na neku konstrukciju |
2. | (koga) dosl. i pren. staviti teret previše težak za nošenje, pritisnuti koga teretom, navaliti teret na koga, staviti teret veći nego je uobičajeno, učiniti teškim za savlađivanje, pretrpati (npr. školski program) |
3. | (se) a. staviti na sebe teret b. pren. nametnuti si pretjerane obveze |
4. | (što) otežati [opteretiti odnose] |