onemogućávati
onemogućávati (koga, što) nesvrš. 〈prez. onemogùćāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| onemogućavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | onemogućavam |
| 2. | onemogućavaš |
| 3. | onemogućava |
| množina | |
| 1. | onemogućavamo |
| 2. | onemogućavate |
| 3. | onemogućavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | onemogućavat ću |
| 2. | onemogućavat ćeš |
| 3. | onemogućavat će |
| množina | |
| 1. | onemogućavat ćemo |
| 2. | onemogućavat ćete |
| 3. | onemogućavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | onemogućavah |
| 2. | onemogućavaše |
| 3. | onemogućavaše |
| množina | |
| 1. | onemogućavasmo |
| 2. | onemogućavaste |
| 3. | onemogućavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | onemogućavao sam |
| 2. | onemogućavao si |
| 3. | onemogućavao je |
| množina | |
| 1. | onemogućavali smo |
| 2. | onemogućavali ste |
| 3. | onemogućavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam onemogućavao |
| 2. | bio si onemogućavao |
| 3. | bio je onemogućavao |
| množina | |
| 1. | bili smo onemogućavali |
| 2. | bili ste onemogućavali |
| 3. | bili su onemogućavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | onemogućavaj |
| množina | |
| 1. | onemogućavajmo |
| 2. | onemogućavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| onemogućavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| onemogućavao, onemogućavala, onemogućavalo | |
| onemogućavali, onemogućavale, onemogućavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| onemogućavan, onemogućavana, onemogućavano | |
| onemogućavani, onemogućavane, onemogućavana | |
Etimologija
✧ vidi onemogúćiti
