onemogúćiti
onemogúćiti svrš. 〈prez. onemògūćīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. onemògūćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| onemogućiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | onemogućim |
| 2. | onemogućiš |
| 3. | onemogući |
| množina | |
| 1. | onemogućimo |
| 2. | onemogućite |
| 3. | onemoguće |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | onemogućit ću |
| 2. | onemogućit ćeš |
| 3. | onemogućit će |
| množina | |
| 1. | onemogućit ćemo |
| 2. | onemogućit ćete |
| 3. | onemogućit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | onemogućih |
| 2. | onemogući |
| 3. | onemogući |
| množina | |
| 1. | onemogućismo |
| 2. | onemogućiste |
| 3. | onemogućiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | onemogućio sam |
| 2. | onemogućio si |
| 3. | onemogućio je |
| množina | |
| 1. | onemogućili smo |
| 2. | onemogućili ste |
| 3. | onemogućili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam onemogućio |
| 2. | bio si onemogućio |
| 3. | bio je onemogućio |
| množina | |
| 1. | bili smo onemogućili |
| 2. | bili ste onemogućili |
| 3. | bili su onemogućili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | onemogući |
| množina | |
| 1. | onemogućimo |
| 2. | onemogućite |
| glagolski prilog prošli | |
| onemogućivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| onemogućio, onemogućila, onemogućilo | |
| onemogućili, onemogućile, onemogućila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| onemogućen, onemogućena, onemogućeno | |
| onemogućeni, onemogućene, onemogućena | |
Definicija
| 1. | (što) učiniti neizvedivim; spriječiti, omesti, osujetiti |
| 2. | (koga) različitim postupcima omesti u djelovanju, radu itd. |
Etimologija
✧ o (b)- + v. nemoguć
