onečišćívati
onečišćívati nesvrš. 〈prez. onečìšćujēm, pril. sad. onečìšćujūći, gl. im. -ēnje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
onečišćivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | onečišćujem |
2. | onečišćuješ |
3. | onečišćuje |
množina | |
1. | onečišćujemo |
2. | onečišćujete |
3. | onečišćuju |
futur | |
jednina | |
1. | onečišćivat ću |
2. | onečišćivat ćeš |
3. | onečišćivat će |
množina | |
1. | onečišćivat ćemo |
2. | onečišćivat ćete |
3. | onečišćivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | onečišćivah |
2. | onečišćivaše |
3. | onečišćivaše |
množina | |
1. | onečišćivasmo |
2. | onečišćivaste |
3. | onečišćivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | onečišćivao sam |
2. | onečišćivao si |
3. | onečišćivao je |
množina | |
1. | onečišćivali smo |
2. | onečišćivali ste |
3. | onečišćivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam onečišćivao |
2. | bio si onečišćivao |
3. | bio je onečišćivao |
množina | |
1. | bili smo onečišćivali |
2. | bili ste onečišćivali |
3. | bili su onečišćivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | onečišćuj |
množina | |
1. | onečišćujmo |
2. | onečišćujte |
glagolski prilog sadašnji | |
onečišćujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
onečišćivao, onečišćivala, onečišćivalo | |
onečišćivali, onečišćivale, onečišćivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
onečišćivan, onečišćivana, onečišćivano | |
onečišćivani, onečišćivane, onečišćivana |