oljúštiti
oljúštiti (se) svrš. 〈prez. òljūštīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òljūšten〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oljuštiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | oljuštim |
| 2. | oljuštiš |
| 3. | oljušti |
| množina | |
| 1. | oljuštimo |
| 2. | oljuštite |
| 3. | oljušte |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oljuštit ću |
| 2. | oljuštit ćeš |
| 3. | oljuštit će |
| množina | |
| 1. | oljuštit ćemo |
| 2. | oljuštit ćete |
| 3. | oljuštit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | oljuštih |
| 2. | oljušti |
| 3. | oljušti |
| množina | |
| 1. | oljuštismo |
| 2. | oljuštiste |
| 3. | oljuštiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | oljuštio sam |
| 2. | oljuštio si |
| 3. | oljuštio je |
| množina | |
| 1. | oljuštili smo |
| 2. | oljuštili ste |
| 3. | oljuštili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam oljuštio |
| 2. | bio si oljuštio |
| 3. | bio je oljuštio |
| množina | |
| 1. | bili smo oljuštili |
| 2. | bili ste oljuštili |
| 3. | bili su oljuštili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oljušti |
| množina | |
| 1. | oljuštimo |
| 2. | oljuštite |
| glagolski prilog prošli | |
| oljuštivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| oljuštio, oljuštila, oljuštilo | |
| oljuštili, oljuštile, oljuštila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| oljušten, oljuštena, oljušteno | |
| oljušteni, oljuštene, oljuštena | |
Definicija
| 1. | (što) skinuti ljusku s ploda |
| 2. | (koga) iron. naplatiti visoku cijenu i sl. |
| 3. | (se) izgubiti površinski sloj, oguliti se po površini (bez mehaničkog djelovanja izvana) |
