ljúštiti
ljúštiti (što, koga, se) nesvrš. 〈prez. ljẉštīm (se), pril. sad. -tēći (se), gl. im. -tēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ljuštiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ljuštim |
| 2. | ljuštiš |
| 3. | ljušti |
| množina | |
| 1. | ljuštimo |
| 2. | ljuštite |
| 3. | ljušte |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ljuštit ću |
| 2. | ljuštit ćeš |
| 3. | ljuštit će |
| množina | |
| 1. | ljuštit ćemo |
| 2. | ljuštit ćete |
| 3. | ljuštit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ljuštah |
| 2. | ljuštaše |
| 3. | ljuštaše |
| množina | |
| 1. | ljuštasmo |
| 2. | ljuštaste |
| 3. | ljuštahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ljuštio sam |
| 2. | ljuštio si |
| 3. | ljuštio je |
| množina | |
| 1. | ljuštili smo |
| 2. | ljuštili ste |
| 3. | ljuštili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ljuštio |
| 2. | bio si ljuštio |
| 3. | bio je ljuštio |
| množina | |
| 1. | bili smo ljuštili |
| 2. | bili ste ljuštili |
| 3. | bili su ljuštili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ljušti |
| množina | |
| 1. | ljuštimo |
| 2. | ljuštite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ljušteći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ljuštio, ljuštila, ljuštilo | |
| ljuštili, ljuštile, ljuštila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ljušten, ljuštena, ljušteno | |
| ljušteni, ljuštene, ljuštena | |
Definicija
| 1. | (što) skidati ljusku |
| 2. | pren. razg. a. (koga) zarađivati na čiji račun b. (što) mnogo piti alkoholna pića |
| 3. | (se) gubiti obamrle čestice (o ljudskoj koži); ljuskati se |
Etimologija
✧ vidi ljȕska
