opasívati
opasívati (se, koga) nesvrš. 〈prez. opàsujēm (se), pril. sad. opàsujūći (se), gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
opasivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | opasujem |
2. | opasuješ |
3. | opasuje |
množina | |
1. | opasujemo |
2. | opasujete |
3. | opasuju |
futur | |
jednina | |
1. | opasivat ću |
2. | opasivat ćeš |
3. | opasivat će |
množina | |
1. | opasivat ćemo |
2. | opasivat ćete |
3. | opasivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | opasivah |
2. | opasivaše |
3. | opasivaše |
množina | |
1. | opasivasmo |
2. | opasivaste |
3. | opasivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | opasivao sam |
2. | opasivao si |
3. | opasivao je |
množina | |
1. | opasivali smo |
2. | opasivali ste |
3. | opasivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam opasivao |
2. | bio si opasivao |
3. | bio je opasivao |
množina | |
1. | bili smo opasivali |
2. | bili ste opasivali |
3. | bili su opasivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | opasuj |
množina | |
1. | opasujmo |
2. | opasujte |
glagolski prilog sadašnji | |
opasujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
opasivao, opasivala, opasivalo | |
opasivali, opasivale, opasivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
opasivan, opasivana, opasivano | |
opasivani, opasivane, opasivana |