opàsati
opàsati (koga, što, se) svrš. 〈prez. òpašēm (se), pril. pr. -āvši (se), imp. òpaši (se), prid. rad. òpasao (se), prid. trp. òpasān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
opasati | |
prezent | |
jednina | |
1. | opašem |
2. | opašeš |
3. | opaše |
množina | |
1. | opašemo |
2. | opašete |
3. | opašu |
futur | |
jednina | |
1. | opasat ću |
2. | opasat ćeš |
3. | opasat će |
množina | |
1. | opasat ćemo |
2. | opasat ćete |
3. | opasat će |
aorist | |
jednina | |
1. | opasah |
2. | opasa |
3. | opasa |
množina | |
1. | opasasmo |
2. | opasaste |
3. | opasaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | opasao sam |
2. | opasao si |
3. | opasao je |
množina | |
1. | opasali smo |
2. | opasali ste |
3. | opasali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam opasao |
2. | bio si opasao |
3. | bio je opasao |
množina | |
1. | bili smo opasali |
2. | bili ste opasali |
3. | bili su opasali |
imperativ | |
jednina | |
2. | opaši |
množina | |
1. | opašimo |
2. | opašite |
glagolski prilog prošli | |
opasavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
opasao, opasala, opasalo | |
opasali, opasale, opasala | |
glagolski pridjev pasivni | |
opasan, opasana, opasano | |
opasani, opasane, opasana |
1. | a. obaviti (se) pasom, pojasom oko struka b. opkoliti, okružiti, zaokružiti, podići zid oko čega sa svih strana, stegnuti obručem c. pripasati, staviti ono što stoji za pasom [opasati sablju] |
2. | (koga) spariti sa ženkom (o ždrijepcu, jelenu i srndaću) |