òplakati
òplakati (koga) svrš. 〈prez. òplačēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. òplakān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
oplakati | |
prezent | |
jednina | |
1. | oplačem |
2. | oplačeš |
3. | oplače |
množina | |
1. | oplačemo |
2. | oplačete |
3. | oplaču |
futur | |
jednina | |
1. | oplakat ću |
2. | oplakat ćeš |
3. | oplakat će |
množina | |
1. | oplakat ćemo |
2. | oplakat ćete |
3. | oplakat će |
aorist | |
jednina | |
1. | oplakah |
2. | oplaka |
3. | oplaka |
množina | |
1. | oplakasmo |
2. | oplakaste |
3. | oplakaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | oplakao sam |
2. | oplakao si |
3. | oplakao je |
množina | |
1. | oplakali smo |
2. | oplakali ste |
3. | oplakali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam oplakao |
2. | bio si oplakao |
3. | bio je oplakao |
množina | |
1. | bili smo oplakali |
2. | bili ste oplakali |
3. | bili su oplakali |
imperativ | |
jednina | |
2. | oplači |
množina | |
1. | oplačimo |
2. | oplačite |
glagolski prilog prošli | |
oplakavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
oplakao, oplakala, oplakalo | |
oplakali, oplakale, oplakala | |
glagolski pridjev pasivni | |
oplakan, oplakana, oplakano | |
oplakani, oplakane, oplakana |