plȁkati
plȁkati (, nad kim, za kim, za čim) nesvrš. 〈prez. plȁčēm, pril. sad. plȁčūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
plakati | |
prezent | |
jednina | |
1. | plačem |
2. | plačeš |
3. | plače |
množina | |
1. | plačemo |
2. | plačete |
3. | plaču |
futur | |
jednina | |
1. | plakat ću |
2. | plakat ćeš |
3. | plakat će |
množina | |
1. | plakat ćemo |
2. | plakat ćete |
3. | plakat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | plakah |
2. | plakaše |
3. | plakaše |
množina | |
1. | plakasmo |
2. | plakaste |
3. | plakahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | plakao sam |
2. | plakao si |
3. | plakao je |
množina | |
1. | plakali smo |
2. | plakali ste |
3. | plakali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam plakao |
2. | bio si plakao |
3. | bio je plakao |
množina | |
1. | bili smo plakali |
2. | bili ste plakali |
3. | bili su plakali |
imperativ | |
jednina | |
2. | plači |
množina | |
1. | plačimo |
2. | plačite |
glagolski prilog sadašnji | |
plačući | |
glagolski pridjev aktivni | |
plakao, plakala, plakalo | |
plakali, plakale, plakala |
1. | sùziti uslijed fizičkog bola ili fizičke neugode [plakati od gladi] |
2. | sùziti uslijed jakog duševnog uzbuđenja [plakati od tuge; plakati od radosti; plakati od straha i sl.] |
3. | pren. iron. pretjerano se tužiti |