oplòviti
oplòviti (što) svrš. 〈prez. òplovīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òplovljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oploviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | oplovim |
| 2. | oploviš |
| 3. | oplovi |
| množina | |
| 1. | oplovimo |
| 2. | oplovite |
| 3. | oplove |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oplovit ću |
| 2. | oplovit ćeš |
| 3. | oplovit će |
| množina | |
| 1. | oplovit ćemo |
| 2. | oplovit ćete |
| 3. | oplovit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | oplovih |
| 2. | oplovi |
| 3. | oplovi |
| množina | |
| 1. | oplovismo |
| 2. | oploviste |
| 3. | oploviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | oplovio sam |
| 2. | oplovio si |
| 3. | oplovio je |
| množina | |
| 1. | oplovili smo |
| 2. | oplovili ste |
| 3. | oplovili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam oplovio |
| 2. | bio si oplovio |
| 3. | bio je oplovio |
| množina | |
| 1. | bili smo oplovili |
| 2. | bili ste oplovili |
| 3. | bili su oplovili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oplovi |
| množina | |
| 1. | oplovimo |
| 2. | oplovite |
| glagolski prilog prošli | |
| oplovivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| oplovio, oplovila, oplovilo | |
| oplovili, oplovile, oplovila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| oplovljen, oplovljena, oplovljeno | |
| oplovljeni, oplovljene, oplovljena | |
Definicija
ploveći obići što [oploviti rt]
Etimologija
✧ o (b)- + v. ploviti
