operùšati
operùšati (što, koga) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȍperušān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| operušati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | operušam |
| 2. | operušaš |
| 3. | operuša |
| množina | |
| 1. | operušamo |
| 2. | operušate |
| 3. | operušaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | operušat ću |
| 2. | operušat ćeš |
| 3. | operušat će |
| množina | |
| 1. | operušat ćemo |
| 2. | operušat ćete |
| 3. | operušat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | operušah |
| 2. | operuša |
| 3. | operuša |
| množina | |
| 1. | operušasmo |
| 2. | operušaste |
| 3. | operušaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | operušao sam |
| 2. | operušao si |
| 3. | operušao je |
| množina | |
| 1. | operušali smo |
| 2. | operušali ste |
| 3. | operušali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam operušao |
| 2. | bio si operušao |
| 3. | bio je operušao |
| množina | |
| 1. | bili smo operušali |
| 2. | bili ste operušali |
| 3. | bili su operušali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | operušaj |
| množina | |
| 1. | operušajmo |
| 2. | operušajte |
| glagolski prilog prošli | |
| operušavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| operušao, operušala, operušalo | |
| operušali, operušale, operušala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| operušan, operušana, operušano | |
| operušani, operušane, operušana | |
