odèrati
odèrati (što, koga, se) svrš. 〈prez. òderēm (se), pril. pr. -āvši (se), imp. odèri (se), prid. rad. ȍderao (se), prid. trp. ȍderān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
oderati | |
prezent | |
jednina | |
1. | oderem |
2. | odereš |
3. | odere |
množina | |
1. | oderemo |
2. | oderete |
3. | oderu |
futur | |
jednina | |
1. | oderat ću |
2. | oderat ćeš |
3. | oderat će |
množina | |
1. | oderat ćemo |
2. | oderat ćete |
3. | oderat će |
aorist | |
jednina | |
1. | oderah |
2. | odera |
3. | odera |
množina | |
1. | oderasmo |
2. | oderaste |
3. | oderaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | oderao sam |
2. | oderao si |
3. | oderao je |
množina | |
1. | oderali smo |
2. | oderali ste |
3. | oderali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam oderao |
2. | bio si oderao |
3. | bio je oderao |
množina | |
1. | bili smo oderali |
2. | bili ste oderali |
3. | bili su oderali |
imperativ | |
jednina | |
2. | oderi |
množina | |
1. | oderimo |
2. | oderite |
glagolski prilog prošli | |
oderavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
oderao, oderala, oderalo | |
oderali, oderale, oderala | |
glagolski pridjev pasivni | |
oderan, oderana, oderano | |
oderani, oderane, oderana |
1. | rukom oguliti kožu sa životinje |
2. | (se) grubo ozlijediti kožu tako da se dio skine |
3. | pren. razg. naplatiti pretjerano visoku cijenu za rad, uslugu ili robu; oguliti koga [oderati kožu s leđa (kome)] |