opòricati
opòricati (što) nesvrš. 〈prez. opòričēm, pril. sad. opòričūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oporicati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | oporičem |
| 2. | oporičeš |
| 3. | oporiče |
| množina | |
| 1. | oporičemo |
| 2. | oporičete |
| 3. | oporiču |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oporicat ću |
| 2. | oporicat ćeš |
| 3. | oporicat će |
| množina | |
| 1. | oporicat ćemo |
| 2. | oporicat ćete |
| 3. | oporicat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | oporicah |
| 2. | oporicaše |
| 3. | oporicaše |
| množina | |
| 1. | oporicasmo |
| 2. | oporicaste |
| 3. | oporicahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | oporicao sam |
| 2. | oporicao si |
| 3. | oporicao je |
| množina | |
| 1. | oporicali smo |
| 2. | oporicali ste |
| 3. | oporicali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam oporicao |
| 2. | bio si oporicao |
| 3. | bio je oporicao |
| množina | |
| 1. | bili smo oporicali |
| 2. | bili ste oporicali |
| 3. | bili su oporicali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oporiči |
| množina | |
| 1. | oporičimo |
| 2. | oporičite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| oporičući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| oporicao, oporicala, oporicalo | |
| oporicali, oporicale, oporicala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| oporican, oporicana, oporicano | |
| oporicani, oporicane, oporicana | |
Etimologija
✧ vidi opòreći
