opòreći
opòreći (što) svrš. 〈prez. oporèčēm/opòreknēm, pril. pr. opòrekāvši, imp. oporèci, prid. rad. opòrekao, prid. trp. oporèčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oporeći | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | oporeknem / oporečem |
| 2. | oporekneš / oporečeć |
| 3. | oporekne / oporeče |
| množina | |
| 1. | oporeknemo / oporečemo |
| 2. | oporeknete / oporečete |
| 3. | oporeknu / oporeku |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oporeći ću |
| 2. | oporeći ćeš |
| 3. | oporeći će |
| množina | |
| 1. | oporeći ćemo |
| 2. | oporeći ćete |
| 3. | oporeći će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | oporekoh |
| 2. | oporeče |
| 3. | oporeče |
| množina | |
| 1. | oporekosmo |
| 2. | oporekoste |
| 3. | oporekoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | oporekao sam |
| 2. | oporekao si |
| 3. | oporekao je |
| množina | |
| 1. | oporekli smo |
| 2. | oporekli ste |
| 3. | oporekli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam oporekao |
| 2. | bio si oporekao |
| 3. | bio je oporekao |
| množina | |
| 1. | bili smo oporekli |
| 2. | bili ste oporekli |
| 3. | bili su oporekli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oporekni / oporeci |
| množina | |
| 1. | oporeknimo / oporecimo |
| 2. | oporeknite / oporecite |
| glagolski prilog prošli | |
| oporekavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| oporekao, oporekla, oporeklo | |
| oporekli, oporekle, oporekla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| oporečen, oporečena, oporečeno | |
| oporečeni, oporečene, oporečena | |
Definicija
poreći
Etimologija
✧ o (b)- + v. poreći
