oštećívati
oštećívati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. oštèćujēm (se), pril. sad. oštèćujūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oštećivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | oštećujem |
| 2. | oštećuješ |
| 3. | oštećuje |
| množina | |
| 1. | oštećujemo |
| 2. | oštećujete |
| 3. | oštećuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oštećivat ću |
| 2. | oštećivat ćeš |
| 3. | oštećivat će |
| množina | |
| 1. | oštećivat ćemo |
| 2. | oštećivat ćete |
| 3. | oštećivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | oštećivah |
| 2. | oštećivaše |
| 3. | oštećivaše |
| množina | |
| 1. | oštećivasmo |
| 2. | oštećivaste |
| 3. | oštećivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | oštećivao sam |
| 2. | oštećivao si |
| 3. | oštećivao je |
| množina | |
| 1. | oštećivali smo |
| 2. | oštećivali ste |
| 3. | oštećivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam oštećivao |
| 2. | bio si oštećivao |
| 3. | bio je oštećivao |
| množina | |
| 1. | bili smo oštećivali |
| 2. | bili ste oštećivali |
| 3. | bili su oštećivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oštećuj |
| množina | |
| 1. | oštećujmo |
| 2. | oštećujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| oštećujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| oštećivao, oštećivala, oštećivalo | |
| oštećivali, oštećivale, oštećivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| oštećivan, oštećivana, oštećivano | |
| oštećivani, oštećivane, oštećivana | |
Etimologija
✧ vidi òštetiti
