osvećívati
osvećívati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. osvèćujēm (se), pril. sad. osvèćujūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osvećivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osvećujem |
| 2. | osvećuješ |
| 3. | osvećuje |
| množina | |
| 1. | osvećujemo |
| 2. | osvećujete |
| 3. | osvećuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osvećivat ću |
| 2. | osvećivat ćeš |
| 3. | osvećivat će |
| množina | |
| 1. | osvećivat ćemo |
| 2. | osvećivat ćete |
| 3. | osvećivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | osvećivah |
| 2. | osvećivaše |
| 3. | osvećivaše |
| množina | |
| 1. | osvećivasmo |
| 2. | osvećivaste |
| 3. | osvećivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osvećivao sam |
| 2. | osvećivao si |
| 3. | osvećivao je |
| množina | |
| 1. | osvećivali smo |
| 2. | osvećivali ste |
| 3. | osvećivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osvećivao |
| 2. | bio si osvećivao |
| 3. | bio je osvećivao |
| množina | |
| 1. | bili smo osvećivali |
| 2. | bili ste osvećivali |
| 3. | bili su osvećivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osvećuj |
| množina | |
| 1. | osvećujmo |
| 2. | osvećujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| osvećujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osvećivao, osvećivala, osvećivalo | |
| osvećivali, osvećivale, osvećivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| osvećivan, osvećivana, osvećivano | |
| osvećivani, osvećivane, osvećivana | |
Etimologija
✧ vidi ȍsveta
