òstrići
òstrići svrš. 〈prez. ostrížem, pril. pr. òstrigāvši, prid. trp. ostrìžen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ostrići | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ostrižem |
| 2. | ostrižeš |
| 3. | ostriže |
| množina | |
| 1. | ostrižemo |
| 2. | ostrižete |
| 3. | ostrigu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ostrići ću |
| 2. | ostrići ćeš |
| 3. | ostrići će |
| množina | |
| 1. | ostrići ćemo |
| 2. | ostrići ćete |
| 3. | ostrići će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ostrigoh |
| 2. | ostriže |
| 3. | ostriže |
| množina | |
| 1. | ostrigosmo |
| 2. | ostrigoste |
| 3. | ostrigoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ostrigao sam |
| 2. | ostrigao si |
| 3. | ostrigao je |
| množina | |
| 1. | ostrigli smo |
| 2. | ostrigli ste |
| 3. | ostrigli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ostrigao |
| 2. | bio si ostrigao |
| 3. | bio je ostrigao |
| množina | |
| 1. | bili smo ostrigli |
| 2. | bili ste ostrigli |
| 3. | bili su ostrigli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ostrizi |
| množina | |
| 1. | ostrizimo |
| 2. | ostrizite |
| glagolski prilog prošli | |
| ostrigavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ostrigao, ostrigla, ostriglo | |
| ostrigli, ostrigle, ostrigla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ostrižen, ostrižena, ostriženo | |
| ostriženi, ostrižene, ostrižena | |
Definicija
| 1. | ošišati ovcu |
| 2. | reg. ošišati čovjeka |
Etimologija
✧ o (b)- + v. strići
