Hrvatski jezični portal

strȉći

strȉći (što, koga, se) nesvrš.prez. strížem, prid. trp. strìžen, pril. sad. strígūći〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
strići
 
prezent
jednina
1. strižem
2. strižeš
3. striže
množina
1. strižemo
2. strižete
3. strigu
 
futur
jednina
1. strići ću
2. strići ćeš
3. strići će
množina
1. strići ćemo
2. strići ćete
3. strići će
 
imperfekt
jednina
1. strizijah
2. strizijaše
3. strizijaše
množina
1. strizijasmo
2. strizijaste
3. strizijahu
 
perfekt
jednina
1. strigao sam
2. strigao si
3. strigao je
množina
1. strigli smo
2. strigli ste
3. strigli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam strigao
2. bio si strigao
3. bio je strigao
množina
1. bili smo strigli
2. bili ste strigli
3. bili su strigli
 
imperativ
jednina
2. strizi
množina
1. strizimo
2. strizite
 
glagolski prilog sadašnji
strigući
 
glagolski pridjev aktivni
strigao, strigla, striglo
strigli, strigle, strigla
 
glagolski pridjev pasivni
strižen, strižena, striženo
striženi, strižene, strižena
Definicija
1. (što) škarama šišati ovce, šišati (vunu); strizati
2. (koga, se) reg. šišati, v.
3. pren. iron. a. iskorištavati koga, činiti što na čiju štetu b. udarati kome visoku cijenu
4. srdito prijetiti mičući ušima (o konju, mazgi, muli i magarcu)
Onomastika
pr. (nadimačka, neka po običaju šišanoga kumstva): Strȉčko (Prigorje), Strígić (Baranja), Strígo (Split, Zagreb), Stríze (180, Trogir, sred. Dalmacija), Strízić (Crikvenica, Rijeka), Strȉzrep (Solin, Split, Koprivno, Zagora), Strížak (170, Kaštela, Petrinja, Split, Banovina), Strížić (150, Zagreb, Omiš, Samobor, Karlovac)
Etimologija
prasl. *strigti (rus. strič', polj. strzyc) ≃ stengl. strícan