osvànuti
osvànuti () svrš. 〈prez. òsvanēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. osvànuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osvanuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osvanem |
| 2. | osvaneš |
| 3. | osvane |
| množina | |
| 1. | osvanemo |
| 2. | osvanete |
| 3. | osvanu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osvanut ću |
| 2. | osvanut ćeš |
| 3. | osvanut će |
| množina | |
| 1. | osvanut ćemo |
| 2. | osvanut ćete |
| 3. | osvanut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | osvanuh |
| 2. | osvanu |
| 3. | osvanu |
| množina | |
| 1. | osvanusmo |
| 2. | osvanuste |
| 3. | osvanuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osvanuo sam |
| 2. | osvanuo si |
| 3. | osvanuo je |
| množina | |
| 1. | osvanuli smo |
| 2. | osvanuli ste |
| 3. | osvanuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osvanuo |
| 2. | bio si osvanuo |
| 3. | bio je osvanuo |
| množina | |
| 1. | bili smo osvanuli |
| 2. | bili ste osvanuli |
| 3. | bili su osvanuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osvani |
| množina | |
| 1. | osvanimo |
| 2. | osvanite |
| glagolski prilog prošli | |
| osvanuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osvanuo, osvanula, osvanulo | |
| osvanuli, osvanule, osvanula | |
Definicija
| 1. | prijeći iz mraka, iz noći u svjetlo [sunce je osvanulo; dan je osvanuo]; prosvanuti |
| 2. | naglo se pojaviti [osvanuti iznenada] |
| 3. | naći se u svanuću u zori [omrk'o u Zagrebu, osvanuo u Splitu] |
Frazeologija
⃟ osvanulo mi je pošlo mi je nabolje
Etimologija
✧ o (b)- + v. svanuti
