svànuti
svànuti () svrš. 〈prez. svȁnēm, pril. pr. -ūvši, imp. svàni, prid. rad. svànuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
svanuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | svanem |
2. | svaneš |
3. | svane |
množina | |
1. | svanemo |
2. | svanete |
3. | svanu |
futur | |
jednina | |
1. | svanut ću |
2. | svanut ćeš |
3. | svanut će |
množina | |
1. | svanut ćemo |
2. | svanut ćete |
3. | svanut će |
aorist | |
jednina | |
1. | svanuh |
2. | svanu |
3. | svanu |
množina | |
1. | svanusmo |
2. | svanuste |
3. | svanuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | svanuo sam |
2. | svanuo si |
3. | svanuo je |
množina | |
1. | svanuli smo |
2. | svanuli ste |
3. | svanuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam svanuo |
2. | bio si svanuo |
3. | bio je svanuo |
množina | |
1. | bili smo svanuli |
2. | bili ste svanuli |
3. | bili su svanuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | svani |
množina | |
1. | svanimo |
2. | svanite |
glagolski prilog prošli | |
svanuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
svanuo, svanula, svanulo | |
svanuli, svanule, svanula |
1. | prijeći iz noći u zoru, razdaniti se |
2. | pren. krenuti nabolje [svanulo mu je] |
3. | (komu) žarg. shvatiti |