osvájati
osvájati (koga, što) nesvrš. 〈prez. òsvājām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
osvajati | |
prezent | |
jednina | |
1. | osvajam |
2. | osvajaš |
3. | osvaja |
množina | |
1. | osvajamo |
2. | osvajate |
3. | osvajaju |
futur | |
jednina | |
1. | osvajat ću |
2. | osvajat ćeš |
3. | osvajat će |
množina | |
1. | osvajat ćemo |
2. | osvajat ćete |
3. | osvajat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | osvajah |
2. | osvajaše |
3. | osvajaše |
množina | |
1. | osvajasmo |
2. | osvajaste |
3. | osvajahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | osvajao sam |
2. | osvajao si |
3. | osvajao je |
množina | |
1. | osvajali smo |
2. | osvajali ste |
3. | osvajali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam osvajao |
2. | bio si osvajao |
3. | bio je osvajao |
množina | |
1. | bili smo osvajali |
2. | bili ste osvajali |
3. | bili su osvajali |
imperativ | |
jednina | |
2. | osvajaj |
množina | |
1. | osvajajmo |
2. | osvajajte |
glagolski prilog sadašnji | |
osvajajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
osvajao, osvajala, osvajalo | |
osvajali, osvajale, osvajala | |
glagolski pridjev pasivni | |
osvajan, osvajana, osvajano | |
osvajani, osvajane, osvajana |