osvòjiti
osvòjiti (koga, što) svrš. 〈prez. òsvojīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òsvojen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
osvojiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | osvojim |
2. | osvojiš |
3. | osvoji |
množina | |
1. | osvojimo |
2. | osvojite |
3. | osvoje |
futur | |
jednina | |
1. | osvojit ću |
2. | osvojit ćeš |
3. | osvojit će |
množina | |
1. | osvojit ćemo |
2. | osvojit ćete |
3. | osvojit će |
aorist | |
jednina | |
1. | osvojih |
2. | osvoji |
3. | osvoji |
množina | |
1. | osvojismo |
2. | osvojiste |
3. | osvojiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | osvojio sam |
2. | osvojio si |
3. | osvojio je |
množina | |
1. | osvojili smo |
2. | osvojili ste |
3. | osvojili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam osvojio |
2. | bio si osvojio |
3. | bio je osvojio |
množina | |
1. | bili smo osvojili |
2. | bili ste osvojili |
3. | bili su osvojili |
imperativ | |
jednina | |
2. | osvoji |
množina | |
1. | osvojimo |
2. | osvojite |
glagolski prilog prošli | |
osvojivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
osvojio, osvojila, osvojilo | |
osvojili, osvojile, osvojila | |
glagolski pridjev pasivni | |
osvojen, osvojena, osvojeno | |
osvojeni, osvojene, osvojena |
1. | zauzeti čije teritorije |
2. | pronaći neotkrivene ili malo poznate predjele |
3. | uspeti se na vrh najviših planina |
4. | spustiti se u velike dubine |
5. | postići iznimne rezultate u sportu [osvojiti prvenstvo; osvojiti medalju] |
6. | razg. uspjeti u udvaranju |
7. | ovladati radnim procesom i tehnologijom [osvojiti tehnologiju] |